MIKROFONIJA /CRO/ By Hadzo
Debi album beogradske kantautorice Ivane Smolović i njenog benda Ika lijepa je kolekcija melankoličnih, sanjivih i duboko intimnih ljubavnih minijatura koje se susreću u prostoru omeđenom akustičnim popom i folkom.
Ika je bend koji je nastao 2006. godine a čine ga Ivana Smolović kao vokal i glavni autor, Darko Živić gitara, Marija Jovanović violina, i Miloš Popović kontrabas. Ivana je veoma versatilna cura, pjeva u electro rock grupi Intruder, pjeva u Writers of Fiction, tribute bendu fenomenalnim a strahovito potcijenjenim The Decemberists, pjevala je jednu pjesmu na prvom albumu Rebel Stara, jednu na posljednjem albumu Presinga, surađivala je i s bendom Ventolin a otpjevala je i duet s Lazarom iz benda The Mothership Orchestra kojeg sam, gle koincidencije, recenzirao baš prije par dana (pjesma «Some love» koja, iz nekog razloga, još nije snimljena).
Postoji još jedna poveznica između TMO i Ike: za oboje je prvi pravi izlazak pred publiku bilo pojavljivanje na kompilaciji «Jutro će promeniti sve?». Prvu priliku pružio joj je Ivan Lončarević, autor popularne indie music emisije 'Pop Depresion' (Studio B), koji je njenu prvu snimljenu pesmu 'Bubble' uvrstio na predmetnu kompilaciju nove srpske glazbene scene. Album se «kuhao» sve od tada, dakle pune četiri godine. Većinu pjesama bend, tada još samo duo Ivane i Darka, snimao je nekoliko puta, da bi svoj konačan aranžmanski oblik pjesme dobile tek kad su se dvojcu pridružili violina i kontrabas (većinu materijala snimio je bivši kontrabasist Nemanja Čalić kojega je Miloš nedavno zamijenio).
Nebojša Marković iz Intrudera miksao je pjesme za ovaj album, a pomogao je bendu oko produkcije i aranžmana te nekih dodatnih instrumenata koji se mogu čuti na albumu, poput klavira i udaraljki. Album je snimljen za samo dva dana zbog želje benda da zvuči što spontanije i blisko duhu živog nastupa. Na albumu se nalazi četrnaest pjesama, sve koje je bend imao snimljene, neke u bazičnom gitara/glas aranžmanu dok su neke obogaćene violinom i kontrabasom. Konačan rezultat je prava jesenja ploča, idealna za ovo tmurno vrijeme i dosadnu kišu. Još ako vam je netko u međuvremenu slomio srce, kud ćeš veće sreće i veselja nego prepustiti se umilnim, romantičnim zvucima ovog beogradskog folk/americana benda.
Glazbeno, Ika se direktno nadovezuje na devedesete i tada prevladavajući pokret «novog ženskog pisma», skupine talentiranih singer/songwriterica koje su drmale scenom (Jewel, Lisa Loeb, Shawn Collins) ali i neke novije izvođače poput Neko Case, Kings of Convenience, Sia, Iron and Wine, Leslie Feist te novog super ishypiranog britanskog benda Mumford and Sons. U jazzy intoniranoj «Saying goodbye» osjeća se prizvuk i opuštene Norah Jones. Dakle, uzori da prste poližeš. A takav je većim dijelom i ovaj album.
Od uvodne «Monday Morning» pa do zaključne «Us two» album vas vodi na intimno i duboko proživljeno akustično putovanje kroz predjele slomljenog srca. Ivana ima odličan vokal, jedan od boljih na srpskoj sceni, i ovdje on dolazi do punog izražaja za razliku od Intrudera. Iako je album najvećim dijelom izrazito laganog i nježnog tona, postoji i par upbeat pjesama koje sprečavaju da potone u jednoličnost, poput violinom nošene «Patty's Song» ili najveselije stvari na albumu «Take me to the Bar» gdje Ika podsjeća na Kirsty McColl iz razdoblja «Desperate Character» albuma.
Ikin album je prilično ujednačena cjelina koja ipak ima nekoliko pjesama koje odskaču od ostalih. Prije svega tu je prvi singl sjajnog naziva «August Song to heal my Heart» sa sjajnom dionicom na kontrabasu te prekrasna i duboko istinita «True love feels like Hell» obogaćena klavirom u pozadini (cinik bi rekao da se čovjek tako osjeća i u braku, no nećemo kvariti melankoličnu viziju Ikine ljubavi. Mlada je, naučit će... J ). Izražena međuigra violine i kontrabasa nosi «Small Town Fair» dok je naslovna stvar primjer prekrasne violine srcolomke. «One more sober Morning» također je među mojim favoritima.
U drugom dijelu album malo pada, no to je bilo i za očekivati kod ovako ogoljenog koncepta. Rezultat bi bio bolji da bend nije osjećao tu neizdrživu potrebu da snimi baš sve svoje stvari, album bi lijepo prošao bez par ni po čemu izražajnih pjesama («Being Friends with Lou», «I am who you are»), no opći je utisak da je Ika uspješno izbjegla zamke monotonije. Tome pripomaže i činjenica da pjesme ne prelaze tri minuta (14 komada u 38 minuta, radio urednici obožavaju ovakve izvođače). Što se pjevanja na engleskom tiče, i ovdje će se koplja lomiti, ja bih volio čuti Ivanine pjesme na srpskom ali kako takve za sada ne postoje, moramo se zadovoljiti engleštinom koja je veoma pristojna, od dikcije preko artikulacije pa do uvjerljivosti.
Da zaključim, ukoliko volite žensko pismo u najširem smislu te riječi, iskrenu, melankoličnu i duboko proživljenu glazbu, ovo je album za vas. Kao što rekoh gore, pravi jesenji album u kome se može uživati bilo da ga pozorno slušate uz lijepo opremljen booklet s tekstovima ili onako rekreativno, dok perete suđe ili chillirate uz popodnevnu siestu. Tri i po mikrofončića za Iku u nadi da ćemo se uskoro vidjeti uživo i da na njihov sljedeći album nećemo morati čekati četiri godine...
Hadžo sa slomljenim srcem od kamena
http://ammoniterecords.bandcamp.com/album/sweet-path-of-gold
Debi album beogradske kantautorice Ivane Smolović i njenog benda Ika lijepa je kolekcija melankoličnih, sanjivih i duboko intimnih ljubavnih minijatura koje se susreću u prostoru omeđenom akustičnim popom i folkom.
Ika je bend koji je nastao 2006. godine a čine ga Ivana Smolović kao vokal i glavni autor, Darko Živić gitara, Marija Jovanović violina, i Miloš Popović kontrabas. Ivana je veoma versatilna cura, pjeva u electro rock grupi Intruder, pjeva u Writers of Fiction, tribute bendu fenomenalnim a strahovito potcijenjenim The Decemberists, pjevala je jednu pjesmu na prvom albumu Rebel Stara, jednu na posljednjem albumu Presinga, surađivala je i s bendom Ventolin a otpjevala je i duet s Lazarom iz benda The Mothership Orchestra kojeg sam, gle koincidencije, recenzirao baš prije par dana (pjesma «Some love» koja, iz nekog razloga, još nije snimljena).
Postoji još jedna poveznica između TMO i Ike: za oboje je prvi pravi izlazak pred publiku bilo pojavljivanje na kompilaciji «Jutro će promeniti sve?». Prvu priliku pružio joj je Ivan Lončarević, autor popularne indie music emisije 'Pop Depresion' (Studio B), koji je njenu prvu snimljenu pesmu 'Bubble' uvrstio na predmetnu kompilaciju nove srpske glazbene scene. Album se «kuhao» sve od tada, dakle pune četiri godine. Većinu pjesama bend, tada još samo duo Ivane i Darka, snimao je nekoliko puta, da bi svoj konačan aranžmanski oblik pjesme dobile tek kad su se dvojcu pridružili violina i kontrabas (većinu materijala snimio je bivši kontrabasist Nemanja Čalić kojega je Miloš nedavno zamijenio).
Nebojša Marković iz Intrudera miksao je pjesme za ovaj album, a pomogao je bendu oko produkcije i aranžmana te nekih dodatnih instrumenata koji se mogu čuti na albumu, poput klavira i udaraljki. Album je snimljen za samo dva dana zbog želje benda da zvuči što spontanije i blisko duhu živog nastupa. Na albumu se nalazi četrnaest pjesama, sve koje je bend imao snimljene, neke u bazičnom gitara/glas aranžmanu dok su neke obogaćene violinom i kontrabasom. Konačan rezultat je prava jesenja ploča, idealna za ovo tmurno vrijeme i dosadnu kišu. Još ako vam je netko u međuvremenu slomio srce, kud ćeš veće sreće i veselja nego prepustiti se umilnim, romantičnim zvucima ovog beogradskog folk/americana benda.
Glazbeno, Ika se direktno nadovezuje na devedesete i tada prevladavajući pokret «novog ženskog pisma», skupine talentiranih singer/songwriterica koje su drmale scenom (Jewel, Lisa Loeb, Shawn Collins) ali i neke novije izvođače poput Neko Case, Kings of Convenience, Sia, Iron and Wine, Leslie Feist te novog super ishypiranog britanskog benda Mumford and Sons. U jazzy intoniranoj «Saying goodbye» osjeća se prizvuk i opuštene Norah Jones. Dakle, uzori da prste poližeš. A takav je većim dijelom i ovaj album.
Od uvodne «Monday Morning» pa do zaključne «Us two» album vas vodi na intimno i duboko proživljeno akustično putovanje kroz predjele slomljenog srca. Ivana ima odličan vokal, jedan od boljih na srpskoj sceni, i ovdje on dolazi do punog izražaja za razliku od Intrudera. Iako je album najvećim dijelom izrazito laganog i nježnog tona, postoji i par upbeat pjesama koje sprečavaju da potone u jednoličnost, poput violinom nošene «Patty's Song» ili najveselije stvari na albumu «Take me to the Bar» gdje Ika podsjeća na Kirsty McColl iz razdoblja «Desperate Character» albuma.
Ikin album je prilično ujednačena cjelina koja ipak ima nekoliko pjesama koje odskaču od ostalih. Prije svega tu je prvi singl sjajnog naziva «August Song to heal my Heart» sa sjajnom dionicom na kontrabasu te prekrasna i duboko istinita «True love feels like Hell» obogaćena klavirom u pozadini (cinik bi rekao da se čovjek tako osjeća i u braku, no nećemo kvariti melankoličnu viziju Ikine ljubavi. Mlada je, naučit će... J ). Izražena međuigra violine i kontrabasa nosi «Small Town Fair» dok je naslovna stvar primjer prekrasne violine srcolomke. «One more sober Morning» također je među mojim favoritima.
U drugom dijelu album malo pada, no to je bilo i za očekivati kod ovako ogoljenog koncepta. Rezultat bi bio bolji da bend nije osjećao tu neizdrživu potrebu da snimi baš sve svoje stvari, album bi lijepo prošao bez par ni po čemu izražajnih pjesama («Being Friends with Lou», «I am who you are»), no opći je utisak da je Ika uspješno izbjegla zamke monotonije. Tome pripomaže i činjenica da pjesme ne prelaze tri minuta (14 komada u 38 minuta, radio urednici obožavaju ovakve izvođače). Što se pjevanja na engleskom tiče, i ovdje će se koplja lomiti, ja bih volio čuti Ivanine pjesme na srpskom ali kako takve za sada ne postoje, moramo se zadovoljiti engleštinom koja je veoma pristojna, od dikcije preko artikulacije pa do uvjerljivosti.
Da zaključim, ukoliko volite žensko pismo u najširem smislu te riječi, iskrenu, melankoličnu i duboko proživljenu glazbu, ovo je album za vas. Kao što rekoh gore, pravi jesenji album u kome se može uživati bilo da ga pozorno slušate uz lijepo opremljen booklet s tekstovima ili onako rekreativno, dok perete suđe ili chillirate uz popodnevnu siestu. Tri i po mikrofončića za Iku u nadi da ćemo se uskoro vidjeti uživo i da na njihov sljedeći album nećemo morati čekati četiri godine...
Hadžo sa slomljenim srcem od kamena
http://ammoniterecords.bandcamp.com/album/sweet-path-of-gold
Нема коментара:
Постави коментар